Special report by HATA (9. mjesec 2013.)

avalon amelie je napisao/la:

adan je napisao/la:

Za strpljenje , dok ste čitali ovaj post , poklončić - bombončić

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dakle, adan, koliko vidim iz tvojih sličica, vi ste djedici na Cihangiru povećale promet stalnim ispijanjem kafe "kao slučajno" kod njega. Vjerovatno djedica sad u čudu se pita gdje su one dobre djevojke iz Hrvatistana, jer mu je opao promet, a valja hraniti porodicu.... (pretpostavimo) mnogobrojnu.....

Sunce moje još od prvih dana onog foruma,i prvih ezel koraka,ovom sličicom si me kupila...miriši mi!!


Drugi tm??Tko je sve sačinjavao drugi tim?Avalon vidim sličice,bila si dio drugog tima?ma bravo i za tvoj tim

avalon amelie je napisao/la:

adan draga moja, je li blizina i jednak udaljenost jedini razlog što ste izabrale taj, kako kažeš, kafić na otovrenom?

Hajde budi iskrena....priznaj....

 , priznajem ... skrušeno ...

Daa.. kako rekoh... blizina i najmanja udaljenost od svih znamenitosti ...  

Zna se zašto smo izabrale Cihangir ...

Ima taj Sistem kafića više čari....
-osebujni konobar(i). Obojica prešli 80-tu (vjerojatno). U pauzi se odmaraju u stolcu sa strane pokriveni dekicom (dok jedan radi, drugi odmara, obzirom na godine, vjerojatno se smjenjuju svakih 10 min))
-osebujni gosti (hmmm....nas ne računam, ostali... )
-prekrasan pokled naprijed (ali i nazad..)
-fina kava, dobar čaj
-prigodna sušilica za veš ako dođeš mokar i besplatna predstava dolje u parku
-kućni ljubimci također osebujni, dva psa jako slični s tim da jedan vjerojatno boluje od artritisa i široko razmaknutih ušiju, mačaka ko u priči, već po broju su osebujne...
-čaj se kuha lijevo pod ceradom (ili desno, ovisi kako gledaš), kava u susjednoj garaži, kofte se peku u prtljažniku automobila (nismo skužili za koga, trebali smo naručiti, ne znam zašto nam to nije palo na pamet)
Ima sigurno još al se na prvu ne mogu sjetiti.

Prinčevski otoci.....krajnji cilj Buyukada....
Vjerni pratioci broda u nadi za nekim bačenim zalogajem....u pozadini Azija...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pristajemo na Heybeliadu, iskrcavamo putnike i nastavljamo prema Buyukadi....
[You must be registered and logged in to see this image.]

Pristanište u Buyukadi...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedno od dozvoljenih prijevoznih sredstava na Buyukadi...
[You must be registered and logged in to see this image.]

I drugo dozvoljeno prijevozno sredstvo koje smo mi odabrali.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako mi se čini da ovdje nema onih koji bace pogled na Adini Feriha Koydum...ako griješim...evo nešto za njih...iza ove ograde pala je scena prve bračne noći...tu u drvenoj kući iza ovih vrata je konzumiran brak Emira i Ferihe (naaapokon)....u vožnji sam prepoznala vrata....Inače, radi se o nekom rekreacionom-sportskom centru.
[You must be registered and logged in to see this image.]

A ovdje prije te noći Emir Ferihi kupio prsten...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako su vam divne slicice!
Nego, htedoh da pitam ima li od vas neka instagram...pa da se pratimo i gledamo i tamo slicice..ako ste raspolozene?  
I da, uzivala sam citajuci vasu pricu o bravi, ne zbog toga sto niste mogle da udjete, vec zbog toga sto je to pokazatelj da dobri ljudi jos uvek postoje, koji ce pomoci..bravo za njih...a i za HATA tim!!!   

Otoci razni

[You must be registered and logged in to see this image.]

Heybeli ada, još

[You must be registered and logged in to see this image.]

Idemo dalje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ček , ček, ja još nisam pristala.. jedno od ljepših pristaništa

[You must be registered and logged in to see this image.]

A nisam se ni iskrcala..  

I dok je HAT traži

[You must be registered and logged in to see this image.]

izgubljena A je na komandnom mostu

[You must be registered and logged in to see this image.]

od tuda je najbolji pogled ... :didi7: 

[You must be registered and logged in to see this image.]

Karadayi lokacija, gdje je Mahirmirko kročio svojim br.46

[You must be registered and logged in to see this image.]



I pitoreskno mjestašce

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako je ovo prijevozno sredstvo, Amričak

[You must be registered and logged in to see this image.]



Onda je ovo garaža?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da. Tražimo je, tražimo, kad tamo uvalila se za komadni most....nevjerojatno...nije mi jasno kako se nije uvalila Bebeu...koliko je uporna...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Amra je napisao/la:

Ima taj Sistem kafića više čari....
-osebujni konobar(i). Obojica prešli 80-tu (vjerojatno). U pauzi se odmaraju u stolcu sa strane pokriveni dekicom (dok jedan radi, drugi odmara, obzirom na godine, vjerojatno se smjenjuju svakih 10 min))
-osebujni gosti (hmmm....nas ne računam, ostali... )
-prekrasan pokled naprijed (ali i nazad..)
-fina kava, dobar čaj
-prigodna sušilica za veš ako dođeš mokar i besplatna predstava dolje u parku
-kućni ljubimci također osebujni, dva psa jako slični s tim da jedan vjerojatno boluje od artritisa i široko razmaknutih ušiju, mačaka ko u priči, već po broju su osebujne...
-čaj se kuha lijevo pod ceradom (ili desno, ovisi kako gledaš), kava u susjednoj garaži, kofte se peku u prtljažniku automobila (nismo skužili za koga, trebali smo naručiti, ne znam zašto nam to nije palo na pamet)
Ima sigurno još al se na prvu ne mogu sjetiti.

Danas je dan D yes  Čitam, smejem se i uživam   Kakve priče i komentari   Ljubim vas puunooo i hvala na posebnom putopisu (Ne želim da se završi...)


Adančice, garaža Komadni most i HAT koja traži A  

Kenan :) je napisao/la:

Kako su vam divne slicice!
Nego, htedoh da pitam ima li od vas neka instagram...pa da se pratimo i gledamo i tamo slicice..ako ste raspolozene?  
I da, uzivala sam citajuci vasu pricu o bravi, ne zbog toga sto niste mogle da udjete, vec zbog toga sto je to pokazatelj da dobri ljudi jos uvek postoje, koji ce pomoci..bravo za njih...a i za HATA tim!!!   

Nemam instagram. Mislila sam ga instalirati prije odlaska u Istanbul ali nisam. Nisam se time pozabavila. Inače, koristim samo službeni mob pa nemam pojma mogu li...tj nisam probala....ne znam je li mi ta opcija dozvoljena....vjerojatno jest...ali nekako radije ne obzirom da je službeni....

Amra je napisao/la:

Kenan :) je napisao/la:

Kako su vam divne slicice!
Nego, htedoh da pitam ima li od vas neka instagram...pa da se pratimo i gledamo i tamo slicice..ako ste raspolozene?  
I da, uzivala sam citajuci vasu pricu o bravi, ne zbog toga sto niste mogle da udjete, vec zbog toga sto je to pokazatelj da dobri ljudi jos uvek postoje, koji ce pomoci..bravo za njih...a i za HATA tim!!!   

Nemam instagram. Mislila sam ga instalirati prije odlaska u Istanbul ali nisam. Nisam se time pozabavila. Inače, koristim samo službeni mob pa nemam pojma mogu li...tj nisam probala....ne znam je li mi ta opcija dozvoljena....vjerojatno jest...ali nekako radije ne obzirom da je službeni....

Ja isto nemam Instagram. Sorry.  

Amra je napisao/la:

Da. Tražimo je, tražimo, kad tamo uvalila se za komadni most....nevjerojatno...nije mi jasno kako se nije uvalila Bebeu...koliko je uporna...
[You must be registered and logged in to see this link.]

.. nisam ... još ...    

*********************************************************
Nemam Instagram

A uporno čekam da netko posta ovo , u centru mjesta

[You must be registered and logged in to see this image.]

Okolootokainatrag

[You must be registered and logged in to see this image.]

A ja sam se raspištoljila s sličicama s Buyukade pa sam namjerno ove bugenvilije ostavila da ti postaš....Kad završimo putopis opet ću pomalo postati slikice koje nisam sad...ima ih...ima...

Daa... i ja stavljam po jednu od svega .. a kad se završi kronološki, po danima, doći će na red.
Ova ura me je totalno razvalila.. nije to ni pol na sličkici.

Restorančićići na Buyuk adi toliko su šarmantni, neodoljivi , maštoviti ...

[You must be registered and logged in to see this image.]

:ree2: :ree2:  Predivne, predivne, prekrasne slike drage cure! :ree2: :ree2: 

Istanbul u punom sjaju... (od kojeg ja ne vidjeh ni I... [You must be registered and logged in to see this image.])

I opet ste pile kavu!!! [You must be registered and logged in to see this image.]

A za ključ i Turke koji slabo ... guraju... šta reći [You must be registered and logged in to see this image.]
No, bar su uporni i voljni da pomognu.
Sad što nisu baš vješti... ha..! Pa nije naišao pravi! Onaj koji ima ključ za sve brave (bar što se tiče ovog foruma  )

[You must be registered and logged in to see this image.][/quote]
a jas bas pomisliv deka shekerot od crniot sosed vi e    , shteta, golema shteta, no za se ima sleden pat :didi8:   

Još samo par detalja sa Buyuk ade

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostavimo ga da se odmara u miru ovog zelenog raja
To mogu samo Turci

[You must be registered and logged in to see this image.]

Povratak na Uskudar, gdje će dio HT na Kiz kulesi, pa ih lovite za fotke
Od AA samo pogled sa obale, sa zanimljivim kafićem
I ovo mogu samo Turci

[You must be registered and logged in to see this image.]

I odlazak na Camlicu , u pravi trenutak

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poklončić-bonbončić za sve s teme i to zato što turisti (čitaj turistkinje) često imaju strah od vožnje taksijem Istanbulom....

Moramo se sa Çamlice spustiti do Üsküdara na brod za Kabataş. Najradije bi ostale u toj ljepoti.....
Kako ćemo zvati taxi? Idemo u restoran da nam oni pozovu. Ma ne. Idemo dolje niže s brijega, tamo sigurno taxi doveze turiste koji navečer dolaze na Çamlice .
Čekamo. Stiže taxi. Iskrcava putnika. Čovjek još nije izašao van, mi smo već unutra. Naprijed Adančica, iza nje ja, u sredini Honey, iza vozača Tessičićićica ...oko mu je odletilo na retrovizor vjerojatno odmah i skeniralo Tessu, zgodnu plavušu....neš ti Turčina kojem takva promakne....
Krene taxi nizbrdo, kotrlja se, mi stišćemo sic, Adančica koči...
Odjednom vozač pita: Istanbul? I digne palac u zrak. Valjda pita jel smo prvi put. Odgovaramo: hayir, hayir. Adančica počne nabrajati: güzel Bebek, güzel Sariyer, güzel ....Rekoh: ma reci güzel Istanbul i sve si riješila, tko će nabrojati gdje smo sve bili i što nam je sve lijepo kad nam je sve lijepo.
Nismo nego krenuli, vozač se okrene, rukom u zraku iscrta krug i pri tome izgovori jednu riječ s upitnim prizvukom: Abla?
Ufff, majko moja....nešto kasnije smo shvatili da čovjek od engleskog zna samo „no problem“...
Abla?...čekaj malo, abla je sestra...odgovorim mu hayir abla, arkadaşlar ...Odmah je shvatio da smo prijateljice, ne sestre...
Vozi on dalje...brzo, nizbrdo, zaljepljen na gepek auta ispred sebe...Adančica viče DUR, DUR, DUR, DUR (stop, stani)...mi vičemo odozada: Adančice šta vičeš DUR....?...ona će: pa kad on ide, a ja kočim....
Oglasi se on opet: iş? Šta iş? Iş , pa zar iş ne znači posao? Krenem nabrajati pokazujući prvo prstom na sebe: banka, ok skužio je, idemo dalje, Honey...ufff kako sad to objasniti, pravnica, ah pa to je srodno odvjetniku, šta on zna, pa rekoh avukat..., Tessa (tu je odmah podigao glavu i gledao u retrovizor sa veeeelikim zanimanjem), kažem: profesor, a on padne u šok...ma kako profesor (vjerojatno bi dodao:  kako tako mlada, zgodna, ma nemoguće al je shvatio da nema smisla, a mi ga i tako ne bi razumjele). E sad, Adančica? Hmmm...kako se na Turskom jeziku kaže: fizioterapeut? Zapela sam kad Adančica ko iz puške ispali: masaž!!!! Čovjek pao u delirij, dignuo palac u zrak, a mi odostraga u grčevima od smijeha....
Al ne šuti on....ima još pitanja: prstom desne ruke pokazuje napršnjak lijeve ruke i istovremeno upire prstom odostrag na Tessu. Adančica će: evet...(jest, udata je). Malo je bio razočaran al ne zadugo jer čujemo kako kaže: no problem...
Rekoh: Adančice, od brojeva na turskom se trenutno sjećamo samo brojke tri (ne znam zašto, valjda smo nešto stalno naručivali u tri komada, poslije smo se sjetili, bir(jedan), iki(dva)....)...reci mu da ima üç çocuk...(nema veze što nema toliko, šta on zna)..
Kaže Adančica, a on iskolači oči, stisne gas, Adančica krene vikati DUR, DUR, DUR, DUR (stvarno!!!)....malo smo i bile u strahu da nas ne skelji na auto isprijed, sve nizbrdo prema Uskudaru koji je ostao nama s desna, vidjele smo putokaz koji je on ignorirao i krenuo lijevo i već se splašile (Tessičićićica ponajviše....).
Vozi on dalje i viče: no problem, üç çocuk, no problem......
Digne šake u zrak (pusti volan) i raširi prste, pokazuje na Tessu. Dobro, želi znati koliko ona ima godina. Tessa mu pokaže prstima, on gleda u retrovizor ali se i okreće (Adančica viče DUR, DUR, DUR). Odjednom on pusti volan, lupa se objema rukama po prsima i viče BEN, BEN, BEN (i još nešto, nama nerazumljivo). Shvaćamo, i on ima godina koliko i Tessa, oduševljen, mi nešto manje jer je pustio volan i auto sad vrluda sam cestom.
Kakofonija zvukova, on viče no problem,..... ama üç çocuk, Adančica viče DUR, DUR, Uskudar, mi se otraga cijepamo od smijeha (Honey i ja, Tessa puno manje, lice joj je pomalo bilo u grču koliko sam u mraku mogla vidjeti).
Čitavo vrijeme osim DUR, DUR, DUR, DUR, kad god je on nešto rekao, pitao, Adančica je vikala NO,NO, NO, a kad je čovjek pitao:OTEL (hotel), ona viče YES. Pa Adančice, zar tako? Možda bi te vodio u hotel, a ti njemu ko iz topa YES!
Uglavnom, ubrzo nas je iskrcao na Üsküdaru, izašao iz auta, mahao nam, bio je oduševljen....
Eto, treba li znati jezik da bi se ljudi razumjeli?

p.s. vožnja gore s drugim taxijem koštala nas je 16 tl, vožnja dolje s ovim, mislim 32 tl...

Re Alone je napisao/la:

:ree2: :ree2:  Predivne, predivne, prekrasne slike drage cure! :ree2: :ree2: 

Istanbul u punom sjaju... (od kojeg ja ne vidjeh ni I... [You must be registered and logged in to see this image.])

I opet ste pile kavu!!! [You must be registered and logged in to see this image.]

A za ključ i Turke koji slabo ... guraju... šta reći [You must be registered and logged in to see this image.]
No, bar su uporni i voljni da pomognu.
Sad što nisu baš vješti... ha..! Pa nije naišao pravi! Onaj koji ima ključ za sve brave (bar što se tiče ovog foruma  )

A to s guranjem nismo isprobale.... 

Amra je napisao/la:

Poklončić-bonbončić za sve s teme i to zato što turisti (čitaj turistkinje) često imaju strah od vožnje taksijem Istanbulom....

Moramo se sa Çamlice spustiti do Üsküdara na brod za Kabataş. Najradije bi ostale u toj ljepoti.....
Kako ćemo zvati taxi? Idemo u restoran da nam oni pozovu. Ma ne. Idemo dolje niže s brijega, tamo sigurno taxi doveze turiste koji navečer dolaze na Çamlice .
Čekamo. Stiže taxi. Iskrcava putnika. Čovjek još nije izašao van, mi smo već unutra. Naprijed Adančica, iza nje ja, u sredini Honey, iza vozača Tessičićićica ...oko mu je odletilo na retrovizor vjerojatno odmah i skeniralo Tessu, zgodnu plavušu....neš ti Turčina kojem takva promakne....
Krene taxi nizbrdo, kotrlja se, mi stišćemo sic, Adančica koči...
Odjednom vozač pita: Istanbul? I digne palac u zrak. Valjda pita jel smo prvi put. Odgovaramo: hayir, hayir. Adančica počne nabrajati: güzel Bebek, güzel Sariyer, güzel ....Rekoh: ma reci güzel Istanbul i sve si riješila, tko će nabrojati gdje smo sve bili i što nam je sve lijepo kad nam je sve lijepo.
Nismo nego krenuli, vozač se okrene, rukom u zraku iscrta krug i pri tome izgovori jednu riječ s upitnim prizvukom: Abla?
Ufff, majko moja....nešto kasnije smo shvatili da čovjek od engleskog zna samo „no problem“...
Abla?...čekaj malo, abla je sestra...odgovorim mu hayir abla, arkadaşlar ...Odmah je shvatio da smo prijateljice, ne sestre...
Vozi on dalje...brzo, nizbrdo, zaljepljen na gepek auta ispred sebe...Adančica viče DUR, DUR, DUR, DUR (stop, stani)...mi vičemo odozada: Adančice šta vičeš DUR....?...ona će: pa kad on ide, a ja kočim....
Oglasi se on opet: iş? Šta iş? Iş , pa zar iş ne znači posao? Krenem nabrajati pokazujući prvo prstom na sebe: banka, ok skužio je, idemo dalje, Honey...ufff kako sad to objasniti, pravnica, ah pa to je srodno odvjetniku, šta on zna, pa rekoh avukat..., Tessa (tu je odmah podigao glavu i gledao u retrovizor sa veeeelikim zanimanjem), kažem: profesor, a on padne u šok...ma kako profesor (vjerojatno bi dodao:  kako tako mlada, zgodna, ma nemoguće al je shvatio da nema smisla, a mi ga i tako ne bi razumjele). E sad, Adančica? Hmmm...kako se na Turskom jeziku kaže: fizioterapeut? Zapela sam kad Adančica ko iz puške ispali: masaž!!!! Čovjek pao u delirij, dignuo palac u zrak, a mi odostraga u grčevima od smijeha....
Al ne šuti on....ima još pitanja: prstom desne ruke pokazuje napršnjak lijeve ruke i istovremeno upire prstom odostrag na Tessu. Adančica će: evet...(jest, udata je). Malo je bio razočaran al ne zadugo jer čujemo kako kaže: no problem...
Rekoh: Adančice, od brojeva na turskom se trenutno sjećamo samo brojke tri (ne znam zašto, valjda smo nešto stalno naručivali u tri komada, poslije smo se sjetili, bir(jedan), iki(dva)....)...reci mu da ima üç çocuk...(nema veze što nema toliko, šta on zna)..
Kaže Adančica, a on iskolači oči, stisne gas, Adančica krene vikati DUR, DUR, DUR, DUR (stvarno!!!)....malo smo i bile u strahu da nas ne skelji na auto isprijed, sve nizbrdo prema Uskudaru koji je ostao nama s desna, vidjele smo putokaz koji je on ignorirao i krenuo lijevo i već se splašile (Tessičićićica ponajviše....).
Vozi on dalje i viče: no problem, üç çocuk, no problem......
Digne šake u zrak (pusti volan) i raširi prste, pokazuje na Tessu. Dobro, želi znati koliko ona ima godina. Tessa mu pokaže prstima, on gleda u retrovizor ali se i okreće (Adančica viče DUR, DUR, DUR). Odjednom on pusti volan, lupa se objema rukama po prsima i viče BEN, BEN, BEN (i još nešto, nama nerazumljivo). Shvaćamo, i on ima godina koliko i Tessa, oduševljen, mi nešto manje jer je pustio volan i auto sad vrluda sam cestom.
Kakofonija zvukova, on viče no problem,..... ama üç çocuk, Adančica viče DUR, DUR, Uskudar, mi se otraga cijepamo od smijeha (Honey i ja, Tessa puno manje, lice joj je pomalo bilo u grču koliko sam u mraku mogla vidjeti).
Čitavo vrijeme osim DUR, DUR, DUR, DUR, kad god je on nešto rekao, pitao, Adančica je vikala NO,NO, NO, a kad je čovjek pitao:OTEL (hotel), ona viče YES. Pa Adančice, zar tako? Možda bi te vodio u hotel, a ti njemu ko iz topa YES!
Uglavnom, ubrzo nas je iskrcao na Üsküdaru, izašao iz auta, mahao nam, bio je oduševljen....
Eto, treba li znati jezik da bi se ljudi razumjeli?

p.s. vožnja gor s drugim taxijem koštala nas j1 16 tl, vožnja dolje s ovim, mislim 32 tl... 

   

Dobro si primjetila moj smrznuti izraz lica pri kraju vožnje. Hebate, pa skoro nas je spuco nekoliko puta. Adančice, koliko si ono izbrojala? 18.  Ja sam bila presretna kada smo žive izašle iz auta.  
Ali priznajem, bio je to one hell of a ride.

P.S. Amričak, jedna ispravka - Adančica je rekla "güzel Bebe".  

A sad ta Camlica.....ljudi moji, ovdje bih mogla zaleć i nikad se ne spustit dolje. Prošle godine sam preskočila, kao što ću gore, vidikovac ko vidikovac, vidjela na fotkama i to je to. Ma kakvi. Da niste išli u Istanbul i ovo preskočili. Ni jedna fotka ne može dočarat tu ljepotu. Uživo....obavezno...doći poslijepodne i ostati u noć....
[You must be registered and logged in to see this image.]

Mutne....ni ovo vam ne može dočarati veličinu ovog grada...ovo je smao djelić na azijskoj strani....i tako dokle pogled seže...
[You must be registered and logged in to see this image.]

Self service restoran na samom vrhu...nastradali su pudinzi, tortice i muffini to veče, jel da Honey.....
[You must be registered and logged in to see this image.]

Tessa je napisao/la:

Amra je napisao/la:

Poklončić-bonbončić za sve s teme i to zato što turisti (čitaj turistkinje) često imaju strah od vožnje taksijem Istanbulom....

Moramo se sa Çamlice spustiti do Üsküdara na brod za Kabataş. Najradije bi ostale u toj ljepoti.....
Kako ćemo zvati taxi? Idemo u restoran da nam oni pozovu. Ma ne. Idemo dolje niže s brijega, tamo sigurno taxi doveze turiste koji navečer dolaze na Çamlicu.
Čekamo. Stiže taxi. Iskrcava putnika. Čovjek još nije izašao van, mi smo već unutra. Naprijed Adančica, iza nje ja, u sredini Honey, iza vozača Tessičićićica ...oko mu je odletilo na retrovizor vjerojatno odmah i skeniralo Tessu, zgodnu plavušu....neš ti Turčina kojem takva promakne....
Krene taxi nizbrdo, kotrlja se, mi stišćemo sic, Adančica koči...
Odjednom vozač pita: Istanbul? I digne palac u zrak. Valjda pita jel smo prvi put. Odgovaramo: hayir, hayir. Adančica počne nabrajati: güzel Bebek, güzel Sariyer, güzel ....Rekoh: ma reci güzel Istanbul i sve si riješila, tko će nabrojati gdje smo sve bili i što nam je sve lijepo kad nam je sve lijepo.
Nismo nego krenuli, vozač se okrene, rukom u zraku iscrta krug i pri tome izgovori jednu riječ s upitnim prizvukom: Abla?
Ufff, majko moja....nešto kasnije smo shvatili da čovjek od engleskog zna samo „no problem“...
Abla?...čekaj malo, abla je sestra...odgovorim mu hayir abla, arkadaşlar ...Odmah je shvatio da smo prijateljice, ne sestre...
Vozi on dalje...brzo, nizbrdo, zaljepljen na gepek auta ispred sebe...Adančica viče DUR, DUR, DUR, DUR (stop, stani)...mi vičemo odozada: Adančice šta vičeš DUR....?...ona će: pa kad on ide, a ja kočim....
Oglasi se on opet: iş? Šta iş? Iş , pa zar iş ne znači posao? Krenem nabrajati pokazujući prvo prstom na sebe: banka, ok skužio je, idemo dalje, Honey...ufff kako sad to objasniti, pravnica, ah pa to je srodno odvjetniku, šta on zna, pa rekoh avukat..., Tessa (tu je odmah podigao glavu i gledao u retrovizor sa veeeelikim zanimanjem), kažem: profesor, a on padne u šok...ma kako profesor (vjerojatno bi dodao:  kako tako mlada, zgodna, ma nemoguće al je shvatio da nema smisla, a mi ga i tako ne bi razumjele). E sad, Adančica? Hmmm...kako se na Turskom jeziku kaže: fizioterapeut? Zapela sam kad Adančica ko iz puške ispali: masaž!!!! Čovjek pao u delirij, dignuo palac u zrak, a mi odostraga u grčevima od smijeha....
Al ne šuti on....ima još pitanja: prstom desne ruke pokazuje napršnjak lijeve ruke i istovremeno upire prstom odostrag na Tessu. Adančica će: evet...(jest, udata je). Malo je bio razočaran al ne zadugo jer čujemo kako kaže: no problem...
Rekoh: Adančice, od brojeva na turskom se trenutno sjećamo samo brojke tri (ne znam zašto, valjda smo nešto stalno naručivali u tri komada, poslije smo se sjetili, bir(jedan), iki(dva)....)...reci mu da ima üç çocuk...(nema veze što nema toliko, šta on zna)..
Kaže Adančica, a on iskolači oči, stisne gas, Adančica krene vikati DUR, DUR, DUR, DUR (stvarno!!!)....malo smo i bile u strahu da nas ne skelji na auto isprijed, sve nizbrdo prema Uskudaru koji je ostao nama s desna, vidjele smo putokaz koji je on ignorirao i krenuo lijevo i već se splašile (Tessičićićica ponajviše....).
Vozi on dalje i viče: no problem, üç çocuk, no problem......
Digne šake u zrak (pusti volan) i raširi prste, pokazuje na Tessu. Dobro, želi znati koliko ona ima godina. Tessa mu pokaže prstima, on gleda u retrovizor ali se i okreće (Adančica viče DUR, DUR, DUR). Odjednom on pusti volan, lupa se objema rukama po prsima i viče BEN, BEN, BEN (i još nešto, nama nerazumljivo). Shvaćamo, i on ima godina koliko i Tessa, oduševljen, mi nešto manje jer je pustio volan i auto sad vrluda sam cestom.
Kakofonija zvukova, on viče no problem,..... ama üç çocuk, Adančica viče DUR, DUR, Uskudar, mi se otraga cijepamo od smijeha (Honey i ja, Tessa puno manje, lice joj je pomalo bilo u grču koliko sam u mraku mogla vidjeti).
Čitavo vrijeme osim DUR, DUR, DUR, DUR, kad god je on nešto rekao, pitao, Adančica je vikala NO,NO, NO, a kad je čovjek pitao:OTEL (hotel), ona viče YES. Pa Adančice, zar tako? Možda bi te vodio u hotel, a ti njemu ko iz topa YES!
Uglavnom, ubrzo nas je iskrcao na Üsküdaru, izašao iz auta, mahao nam, bio je oduševljen....
Eto, treba li znati jezik da bi se ljudi razumjeli?

p.s. vožnja gor s drugim taxijem koštala nas j1 16 tl, vožnja dolje s ovim, mislim 32 tl... 

   

Dobro si primjetila moj smrznuti izraz lica pri kraju vožnje. Hebate, pa skoro nas je spuco nekoliko puta. Adančice, koliko si ono izbrojala? 18.  Ja sam bila presretna kada smo žive izašle iz auta.  
Ali priznajem, bio je to one hell of a ride.

P.S. Amričak, jedna ispravka - Adančica je rekla "güzel Bebe".  

Tako je...guzel Bebe, a ne Bebek....mi smo se složile....

Amra je napisao/la:

Poklončić-bonbončić za sve s teme i to zato što turisti (čitaj turistkinje) često imaju strah od vožnje taksijem Istanbulom....

Moramo se sa Çamlice spustiti do Üsküdara na brod za Kabataş. Najradije bi ostale u toj ljepoti.....
Kako ćemo zvati taxi? Idemo u restoran da nam oni pozovu. Ma ne. Idemo dolje niže s brijega, tamo sigurno taxi doveze turiste koji navečer dolaze na Çamlice .
Čekamo. Stiže taxi. Iskrcava putnika. Čovjek još nije izašao van, mi smo već unutra. Naprijed Adančica, iza nje ja, u sredini Honey, iza vozača Tessičićićica ...oko mu je odletilo na retrovizor vjerojatno odmah i skeniralo Tessu, zgodnu plavušu....neš ti Turčina kojem takva promakne....
Krene taxi nizbrdo, kotrlja se, mi stišćemo sic, Adančica koči...
Odjednom vozač pita: Istanbul? I digne palac u zrak. Valjda pita jel smo prvi put. Odgovaramo: hayir, hayir. Adančica počne nabrajati: güzel Bebek, güzel Sariyer, güzel ....Rekoh: ma reci güzel Istanbul i sve si riješila, tko će nabrojati gdje smo sve bili i što nam je sve lijepo kad nam je sve lijepo.
Nismo nego krenuli, vozač se okrene, rukom u zraku iscrta krug i pri tome izgovori jednu riječ s upitnim prizvukom: Abla?
Ufff, majko moja....nešto kasnije smo shvatili da čovjek od engleskog zna samo „no problem“...
Abla?...čekaj malo, abla je sestra...odgovorim mu hayir abla, arkadaşlar ...Odmah je shvatio da smo prijateljice, ne sestre...
Vozi on dalje...brzo, nizbrdo, zaljepljen na gepek auta ispred sebe...Adančica viče DUR, DUR, DUR, DUR (stop, stani)...mi vičemo odozada: Adančice šta vičeš DUR....?...ona će: pa kad on ide, a ja kočim....
Oglasi se on opet: iş? Šta iş? Iş , pa zar iş ne znači posao? Krenem nabrajati pokazujući prvo prstom na sebe: banka, ok skužio je, idemo dalje, Honey...ufff kako sad to objasniti, pravnica, ah pa to je srodno odvjetniku, šta on zna, pa rekoh avukat..., Tessa (tu je odmah podigao glavu i gledao u retrovizor sa veeeelikim zanimanjem), kažem: profesor, a on padne u šok...ma kako profesor (vjerojatno bi dodao:  kako tako mlada, zgodna, ma nemoguće al je shvatio da nema smisla, a mi ga i tako ne bi razumjele). E sad, Adančica? Hmmm...kako se na Turskom jeziku kaže: fizioterapeut? Zapela sam kad Adančica ko iz puške ispali: masaž!!!! Čovjek pao u delirij, dignuo palac u zrak, a mi odostraga u grčevima od smijeha....
Al ne šuti on....ima još pitanja: prstom desne ruke pokazuje napršnjak lijeve ruke i istovremeno upire prstom odostrag na Tessu. Adančica će: evet...(jest, udata je). Malo je bio razočaran al ne zadugo jer čujemo kako kaže: no problem...
Rekoh: Adančice, od brojeva na turskom se trenutno sjećamo samo brojke tri (ne znam zašto, valjda smo nešto stalno naručivali u tri komada, poslije smo se sjetili, bir(jedan), iki(dva)....)...reci mu da ima üç çocuk...(nema veze što nema toliko, šta on zna)..
Kaže Adančica, a on iskolači oči, stisne gas, Adančica krene vikati DUR, DUR, DUR, DUR (stvarno!!!)....malo smo i bile u strahu da nas ne skelji na auto isprijed, sve nizbrdo prema Uskudaru koji je ostao nama s desna, vidjele smo putokaz koji je on ignorirao i krenuo lijevo i već se splašile (Tessičićićica ponajviše....).
Vozi on dalje i viče: no problem, üç çocuk, no problem......
Digne šake u zrak (pusti volan) i raširi prste, pokazuje na Tessu. Dobro, želi znati koliko ona ima godina. Tessa mu pokaže prstima, on gleda u retrovizor ali se i okreće (Adančica viče DUR, DUR, DUR). Odjednom on pusti volan, lupa se objema rukama po prsima i viče BEN, BEN, BEN (i još nešto, nama nerazumljivo). Shvaćamo, i on ima godina koliko i Tessa, oduševljen, mi nešto manje jer je pustio volan i auto sad vrluda sam cestom.
Kakofonija zvukova, on viče no problem,..... ama üç çocuk, Adančica viče DUR, DUR, Uskudar, mi se otraga cijepamo od smijeha (Honey i ja, Tessa puno manje, lice joj je pomalo bilo u grču koliko sam u mraku mogla vidjeti).
Čitavo vrijeme osim DUR, DUR, DUR, DUR, kad god je on nešto rekao, pitao, Adančica je vikala NO,NO, NO, a kad je čovjek pitao:OTEL (hotel), ona viče YES. Pa Adančice, zar tako? Možda bi te vodio u hotel, a ti njemu ko iz topa YES!
Uglavnom, ubrzo nas je iskrcao na Üsküdaru, izašao iz auta, mahao nam, bio je oduševljen....
Eto, treba li znati jezik da bi se ljudi razumjeli?

p.s. vožnja gore s drugim taxijem koštala nas je 16 tl, vožnja dolje s ovim, mislim 32 tl...

 krepavam od smijeha

Pa vi niste normalne! Zaboleo me stomak od smeha! Obozavam vas!!!
Adancice, i ti masiras?